Željko Kerum je odbio potpisati pozajmicu Hajduku. Gradsko vijeće je odobrilo prijedlog da se Bilima pozajmi iznos od 7.2 milijuna kuna koji bi oni proslijedili NK Šibeniku da se ukine suspenzija zbog neisplaćenih dugovanja koja klubu s Poljuda visi nad glavom. Nakon što su obavljene pravne formalnosti, sve što nedostaje da klub dobije spasonosnu financijsku injekciju jest gradonačelnikov potpis, koji gospodin Kerum i danas odbija dati.
Kerumov potez čudi ponajprije iz razloga što je ta pozajmica iz gradskog proračuna upravo njegova ideja koju je iznio kada je u srpnju odbio potpisati jamstvo za kredit Hajduku. Tada je u svom poslovično uglađenom stilu upao u prostorije kluba za vrijeme pauze na sjednici Gradskog vijeća vičući da „sada on vodi Hajduk“, usput optužujući Nadzorni odbor kluba za nesposobnost i prljave zakulisne igre. Gradonačelnik je tada rekao da kredita nema, niti će ga biti, ali da će grad platiti kaznu zbog koje je Hajduk suspendiran.
Budući da je Gradsko vijeće već izglasalo odluku da se tih 7.2 milijuna kuna isplate Hajduku, gradonačelnik nema izbora i on odluku mora potpisati. Međutim, s potpisom može odugovlačiti koliko želi, što ide direktno na štetu Hajduka koji je već iscrpio sve mogućnosti odgode suspenzije. Na upit zašto nije potpisao dokument, kako prenosi Dalmacijanews, Kerum je odgovorio protupitanjem:
- A di su im novci od Sharbinija?
Ako je gradonačelnik zaista upućen u stanje u klubu kao što kaže da jest, onda bi trebao znati da Al Ittihad još uvijek nije uplatio novac za transfer Anasa Sharbinija.
Očito je da se Kerum ovim potezom ponovo bori protiv svojih političkih neprijatelja u upravi Hajduka s kojima je na ratnoj nozi otkad su dr. Paladino i ostali došli u klub. Opće je poznato da splitski gradonačelnik nije sklon legitimno izabranim i kompetentnim ljudima oko sebe, pa mu vjerojatno smetaju i u Hajduku. Valjda misli da je klub bolje funkcionirao pod vodstvom njegovih prijatelja sa šanka gospodina Svaguše, gospodina Livaje, Mrkog i sličnih. Tada Kerumu nije trebala javna scena i agresivni upad u prostorije kluba da bi istjerao svoju volju. Sada, kad klub vode ljudi koji poslovne planove ne rade po noćnim klubovima, Kerum prkosno odbija učiniti ono što mu je dužnost.
Gospodin Kerum i inače ima problem sa shvaćanjem opsega svojih dužnosti kao gradonačelnik Splita. Čovjek ne shvaća da gradonačelnik ne odgovara sebi i svojoj savjesti, nego građanima. Samim time gospođa Nevenka Bečić nema pravo kad kaže „Željko će se u Banovini pojaviti kad ON misli da je potrebno!“. Kao prvi čovjek grada, Kerum ima obveze i dužnosti. Ima svoje radno mjesto na kojem se u zadnje vrijeme pojavljuje rjeđe nego čuveni snijeg u Splitu. Ni grad Split, ni HNK Hajduk nisu njegove privatne tvrtke da bi se trpila njegova samovolja.
Svojim potezima iz dana u dan pokazuje da se sve više gubi u vođenju grada, a njegova sklonost javnim sukobima s neistomišljenicima se sve više lomi preko Hajduka. Uvidjevši da već godinama iz afere u aferu radi političko samoubojstvo, te da je na sljedećim lokalnim izborima osuđen na brutalan poraz, pokušava napakostiti što većem broju protivnika. Iako je ranjen sa svih strana, Hajduk tim napadima i spletkama mora i može odoljeti. Kerum pozajmicu potpisati mora. Njegov tvrdoglavi i djetinjasti „e, baš neću“ stav ne može dugo trajati.
Uostalom, Hajduk živi vječno, a gradonačelnik do sljedećih izbora.
