Hrvoje Vejić, bivši igrač i kapetan Hajduka, je preko svog odvjetničkog ureda blokirao račun HNK Hajduk zbog neisplaćenog dugovanja. Sapunica između Vejića i Hajduka proteže se godinama, a medalja ima dvije strane. Vejić je opraštao neke dugove Hajduku, a Hajduk je njega (zajedno s Jertecom i Buljatom) tjerao da trenira zorom, slao ga u drugu momčad ne bi li ga "motivirao" da smanji vlastiti ugovor, što je Vejić tvrdoglavo odbijao (jedan od rijetkih koji nije pristao na dogovor s Malešovom upravom). U travnju je Hajduk raskinuo ugovor s Vejićem te je dogovoreno da će mu kao odštetu isplatiti 1.5 milijun kuna.
Neupitno je da Vejić zaslužuje da mu se novac isplati. Ugovor je ugovor. Ono što je obećano, treba se ispoštovati. No, ono što je sporno u cijeloj situaciji je trenutak u kojem Vejić pokreće zakonsku mašineriju da bi došao do svog novca. Od travnja ove godine Vejić, koji se inače vrlo rado hvali kako je veliki hajdukovac, novac ne traži, ne spominje ga i poštuje dogovor o terminima isplate. Jučer, kada je postalo sve izvjesnije da će Hajduk napokon s leđa skinut breme suspenzije zbog dugovanja Šibeniku, pojavljuje se Vejićev odvjetnički tim s ovrhom. Slučajnost ili novi pokušaj destabilizacije kluba kojem se krila sve više šire? Dok se Hajduk podiže, dok momci u bijelom dresu napokon pokazuju htijenje, želju i moć na terenu, dok rezultati podižu euforiju, dok drugi zavidno gledaju bajkovit odnos Hajduka i njegovih navijača, kada je sve idealno osim klupske blagajne, jedan "veliki hajdukovac" odluči baš u tom trenu zaprijetiti klubu. Je li to potez pravog navijača? Je li to potez bivšeg kapetana? Ne, to je potez čovjeka s lošim namjerama. To je postupak osobe koja ciljano narušava trenutno najljepšu priču u sivilu domaće nogometne lige.
Hajduk je postojao sto godina prije Vejića, postojat će i stoljećima nakon njega. Hrvoje Vejić će dobiti svoj novac. Međutim, kad dođe po ček koji mu Hajduk duguje, neka zastane malo na tribini. Neka pogleda kako igra današnji Hajduk. Neka vidi kako se bore momci kojima plaća kasni šest mjeseci, ali to šutke prihvaćaju u svrhu ostvarenja višeg cilja. Neka vidi kako grizu dečki koji nisu napunili račun sibirskim eurima i kojima jedna izostala plaća znači puno više nego Vejiću milijun kuna. A onda neka se sjeti svojih igara iz vremena spornog ugovora. Neka se sjeti svoje igre u dvije utakmice protiv Stokea, protiv Zadra, protiv Dinama... Neka se zapita je li on svojom igrom uopće zaslužio ugovor koji je imao.
Vejića neće isplatit Hajduk, nego pravi hajdukovci, navijači, oni koji će se već na prvoj sljedećoj utakmici skupiti na tribinama, platiti karte, ispiti pivo, privući sponzore. Upravo tako će se isplatiti hijene koje se nadaju zalogaju strvine lava. Jer lav nije mrtav. Lav se budi na krilima mlade momčadi, dobrog trenera i najvjernijih tribina. Baš kao što Torcida kaže: "Što ga više lome, to ga volim jače".
