Splitsko-dalmatinska županija je rekorder crne statistike nezaposlenosti u Hrvatskoj. U našoj županiji je bez posla preko 50 000 ljudi. Borba za smanjenje tog broja bi trebala biti prioritet i državne vlasti i pobjednika predstojećih lokalnih izbora. Danas je u Splitu ministar rada i socijalne skrbi Mirando Mrsić otvorio 6. Sajam poslova na kojem poslodavci predstavljaju svoje tvrtke zainteresiranima koji tragaju za poslom.

Ipak, mladi, školovani, nezaposleni ljudi nisu sajam napustili zadovoljni ponuđenim. Naša sugovornica Matea, magistrica industrijskog inženjerstva, posao bezuspješno traži gotovo 5 mjeseci, a na sajam je došla na poziv splitskog područnog ureda Zavoda za zapošljavanje koji je organizirao sajam.
– Pozvali su nas porukom u kojoj je pisalo da posjetimo sajam, te da ponesemo životopis kako bi ga predali tvrtkama koje izlažu. Zaista sam očekivala kako ću kroz neposredan kontakt s poslodavcima zaslužiti makar razgovor za posao budući sam do sada putem prijava mailom dobivala samo odbijenice, a vrlo često ni to. Međutim, na četrdesetak izloženih štandova samo 4 ili 5 ih je bilo vezano za moju struku, a na većini njih prezenteri su rekli kako zapravo ne zapošljavaju nove kadrove – tvrdi Matea.

Koji je smisao izlaganja na sajmu poslova ako posao ne nude, s pravom se zapitala ova mlada akademska građanka. Ono što ju je posebno zasmetalo, kaže, je predstava koja se stvorila oko samog otvoranja sajma.
– Uz svitu novinara koje je okupila pojava ministra, sajam je obilježila zakuska i glasna muzika od koje se nije moglo normalno komunicirati s izlagačima. Možda organizatori nisu svjesni kako nezaposlenima nije do pjesme i delicija, već do šanse da svoja znanja i sposobnosti, nakon godina mukotrpnog školovanja, počnu primjenjivati – naglašava Matea.

- Na ovom sajmu su posao mogli pronaći samo sezonski radnici. Većina ponuđenih poslova odnosila se na konobare, kuhare i sobarice, ali samo za sezonu. Ako je sajam organiziran samo za ljude koje traže te poslove, onda bi se trebao zvati sajam ugostiteljstva – zaključila je vidno razočarana Matea.

Dojma smo kako je ovo još jedna kozmetička mjera kojom se želi pokazati kako se ipak nešto radi po pitanju zaustavljanja negativnog trenda kada je nezaposlenost u pitanju. Ipak, stanje je alarmantno i krajnje je vrijeme da se krene s konkretnim mjerama za spas mladih koji samo traže jedno od temeljnih ljudskih prava – pravo na rad.