Sigurni smo da se zadovoljno smiješio brk Zdenka Runjića i sinoć, pa ako i ne vjerujete u zagrobni život, malo je onih koji su pohodili HNK, a da nisu osjetili duh legendarnog skladatelja koji je po osmi put nevidljivo dirigirao „Runjićevim večerima“. Putovanje u vrijeme kada je glazba bila kvalitetnija, započeo je Libar koji su od „Đelozije“ napravili stvar ravnopravnu svjetskim stadionskim atrakcijama. Svaki put iznova bilo je ugodno slušati i gledati talentiranu Ivanu Starčević Rushaidat, Zorica Kodža dala je jedan novi zvuk “Cvijetu čežnje”, Saša Jakelić razvalio je „Pismo ćali“, a osebujni Nenad Bach vječnoj „Vjeruj u ljubav“ dao je engleski štih.

Dug pljesak publike zaslužila je debitantica na ovoj manifestaciji Ivana Kindl (no nije morala stajati na pozornici baš do pljeska i zadnjeg gledatelja), dok su dašak latino urnebesa u HNK dovele članice grupe The Frajle iz Novog Sada koje su teško mogle sakriti oduševljenjem načinom na koje su ih primili u Splitu. Minus su svakako zaslužili oni koji se nisu potrudili zapamtiti stihove pjesama koje su izvodili, već im je kao podsjetnik trebao ‘šalabahter’.

Nagradu za poseban doprinos “Runjićevim večerima” ove godine je dobio maestro Alan Bjelinski koji uz Antu Gelu svake godine i daje novi štih poznatim pjesama zbog kojih ova manifestacija nema roka trajanja. Jedan od izglednih kandidata za nagradu u budućnosti svakako je i Marko Tolja koji izvrsno gura Runjića „a la Sinatra“. Mladi pjevač, ove godine je ipak bio nešto lošiji i svakako manje duhovit kao voditelj negoli prošle godine. No to je nešto što ide na dušu nemaštovitom scenariju koji je većinu ‘šala’ usmjerio na politiku i recesiju od kojih tako ni tijekom sat i pol glazbene uživancije nismo uspjeli pobjeći.

Lijepo je bilo posljednje tri godine u HNK, no iduće godine bilo bi zasigurno još ljepše kada bi Runjića ponovno slušati pod obnovljenim Protirionom, na najljepšoj splitskoj pozornici – Peristilu.

ČITAVU FOTOGALERIJU POGLEDAJTE NA NAŠOJ FACEBOOK STRANICI