Zbunio me dio teksta u kojem stoji da su o ovom (pretežito) studentskom pitanju odlučivale i poznate javne ličnosti poput Tomislava Karamarka, Ante Sanadera, Ćire Blaževića...
Zbunio me dio teksta u kojem stoji da su o ovom (pretežito) studentskom pitanju odlučivale i poznate javne ličnosti poput Tomislava Karamarka, Ante Sanadera, Ćire Blaževića...
Kurbin je sin počeja štrajk i sve je obustavljeno, a mene su opet, sve novo na novo, naručili u nikoga mladoga likara naučnika šta jedini bidan nije štrajka. Dva metra u njemu, mali iz mojih krajeva, a svaki mu prst k'o kobasica...
Smiljko je penzioner. Malo ga još stvari u životu veseli, i to sve male stvari poput unuka ili penzije. Ali više od svega ga raduje kad mu njegova Mare skuva dobar obid, taman ga je danas silno razveselila.
Bar na minutu, u prolazu, kada vidiš sve te sise, sve zaboraviš i život bude vridan življenja. Zato Bože, ako me čuješ, samo daj sisa, daj in da rastu u svin smjerovima, svin oblicima, di god i kako god in se oće. Daj, jer to nan je u ovome društvu ostala jedina utjeha. Baren dok nan i u njih gledat ne zabrane. Ma mene će prije morat ubit jerbo dok san živ ću gledat u sise! I u dvojke i trojke i sve druge brojke. Slava in judi, slava sisama.
Smiljko je penzioner. Jutros se strašno pokara sa ženon pa je poša malo sist na rivu da nikoga ne vidi i ne čuje. Kako i svaka velika svađa, i ova je počela oko sitnice. Smiljku se strašno ilo crveno meso s fažolon pa se on, ni pet ni šest, nego rano diga, poša na pazar po fažol i u mesnicu po crveno meso. Sve je kupija kako triba
Bidni Bare uvik je bija dobar čovik. Dobar ma malo spor u glavi, naročito su ga jebale brojke. Nisu još izmišljena dva broja, makar i najjednostavnija, koja on nije uspi krivo zbrojit. Ali to smo svi znali i klonili smo se Bareta puštat blizu ikakvoga posla što ima ikakve veze s brojevima. Dobro se još pamti ona priča kad...
Smiljko je penzioner. Zove se zapravo Smiljan, ali ga svi zovu Smiljko jerbo Smiljan zvuči puno srpski. Taman jučer je iša Smiljko priko rive učinit đir prije obida, kad ga je uvatila strašna bol u kičmu. Ćapa se za leđa i pomalo odšeta do klupa na rivi. Nije niti sija, a evo se kraj njega stvorija Antonijo.
Eto, kako me vrag tira da sve vidin, mora san jučer na Peristilu vidit i grupu mladih judi koja je tamo sidila. Kako san znatiželjan po prirodi zanimalo me šta tamo sada side, jer inače se sidi na Rivi ili Matejušci. Rekli su mi da su oni Anonimusi i da prosvjeduju! Bogami, judi moji da nisan sazna da prosvjeduju ruku bi u vatru da da oni samo side.